Heroin

Heroin je opijatska droga koja je sintetizirana od morfina, supstance koja se prirodno pojavljuje te izvlači iz sjemenki mahune azijske opijatske biljke maka. Heroin se najčešće pojavljuje u obliku bijelog i smeđeg praha ili kao crna ljepljiva supstanca koja je poznata pod nazivom „crni katran heroin“ („black tar heroin“).
 

Heroin se može ubrizgati, inhalirati ušmrkavanjem ili se može pušiti. Sva tri načina dovode drogu veoma brzo do mozga što dovodi do zdravstvenih rizika i velikih rizika da osoba postane ovisnik. Ovisnost je kronična recidivirajuća bolest prouzrokovana promjenama u mozgu, koju karakterizira nekontrolirajuća žudnja za drogom bez obzira na posljedice.
 

Kako dolazi do mozga heroin se ponovno pretvara u morfin koji povezuje molekule na stanice poznate kao opioidni receptori. Ti receptori su smješteni u mnogim dijelovima mozga (i u tijelu) osobito na onim dijelovima koji su uključeni u percepciju boli i nagrada. Receptori opioida su smješteni u moždanom deblu koji kontrolira automatske procese koji su nužni za život kao što je krvni pritisak, uzbuđenje i disanje. Predoziranje heroinom često uključuje prestanak disanja što može biti smrtonosno.

Nakon intravenskog ubrizgavanja heroina javlja se osjećaj euforije koji prate: suhoća usta, isparavanje topline s kože, osjećaj težine u ekstremitetima i oslabljeno mentalno funkcioniranje.

Nakon početne euforije konzument dolazi u stanje drijemanja, stanja u kojem se izmjenjuju stanje pospanosti i stanje budnosti. Konzumenti koji ne ubrizgavaju drogu možda neće osjetiti početni nalet, no ostali efekti će biti jednaki.

Redovito konzumiranje heroina dovodi do promjena u funkcioniranju mozga. Jedna od posljedica je tolerancija prema kojoj je sve više droge potrebno kako bi se postigao jednaki intenzitet droge. Druga posljedica je ovisnost koju karakterizira potreba za neprestanim konzumiranjem droge kako bi se izbjegli simptomi prekida uzimanja droge.

Ljudi koji ubrizgavaju drogu u povećanom su riziku od zaraze HIV-om ili hepatitisom C (HCV), budući da se ove bolesti prenose putem krvi ili putem neke druge tjelesne tekućine a to se može dogoditi kada se dijele igle ili neki drugi dio opreme za ubrizgavanje. HIV-om (i nešto rjeđe HCV-om) se također možemo zaraziti i tijekom nezaštićenog seksualnog odnosa što se kod konzumenata droga događa mnogo češće.
 

Zlouporaba heroina povezana je s brojnim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama, uključujući predoziranje, spontani pobačaj i zarazne bolesti poput hepatitisa i HIV-a. Kronični konzumenti mogu imati puknuće vena, infekciju srčanih ovojnica i zalisaka, gnojni čir, začepljenost i gastrointestinalne grčeve te bolesti jetre i bubrega. Komplikacije s plućima, uključujući različite tipove upale pluća, mogu dovesti do slabijeg zdravlja konzumenata ali i do heroinskih posljedica na disanje.

Osim posljedica koje droga ima sama po sebi, ulični heroin često sadržava toksična onečišćenja i aditive koji mogu začepiti vene što može dovesti do trajnog oštećenja vitalnih organa poput pluća, jetre, bubrega ili mozga.

Kronična upotreba heroina dovodi do fizičke ovisnosti, stanja u kojem se tijelo već naviknulo na prisustvo droge. Ukoliko konzument droge naglo smanji ili zaustavi upotrebu droge može iskusiti različite simptome. Ti simptomi – koji mogu početi već nakon nekoliko sati nakon posljednjeg konzumiranja – mogu uključivati osjećaj nemira, bol u mišićima i kostima, insomniju, proljev i povraćanje, nagli osjećaj hladnoće („cold turkey“) i trzanje dijelova tijela („kicking the habit“). Konzumenti također osjećaju veliku žudnju za drogom u razdoblju dok je ne konzumiraju što može prouzročiti kontinuiranu zlouporabu i/ili recidiv. 

Osim rizika od spontanog pobačaja zlouporaba heroina u trudnoći (zajedno s povezanim faktorima poput loše prehrane i neodgovarajuće prenatalne brige) povezana je s manjom težinom novorođenčeta što je važan rizični čimbenik za kasnije poteškoće u razvoju. Ukoliko majka često zloupotrebljava drogu dijete se može roditi fizički ovisno o heroinu i može patiti od neonatalnog apstinencijskog sindroma (NAS), koji zahtjeva hospitalizaciju.

(EU)
Procjena prevalencije za prošlu godinu kod uporabe heroina među mladima (od 15 do 34 godina) među općom populacijom je bila između 0,0% i 0,7%. Međutim, s obzirom na vrlo niske brojke prijavljenih i ljudsku prirodu prešućivanja o uporabi heroina, ankete opće populacije se ne smatraju dobrim uzorkom za praćenje korištenja takvih tvari. Prosječna prevalencija uporabe problematičnih/visoko-rizičnih opioida među odraslima (15-64) se procjenjuje na 0,41% što je jednako 1,4 milijuna opioidnih korisnika u Europi u 2011. U Europi, procjena prevalencije uporabe problematičnih opijata  varira između manje od jedan i više od sedam slučajeva na 1 000 stanovnika u dobi od 15-64. „Opioidi“ ovdje uglavnom uključuju heroin, međutim, postoje zemlje u kojima postoji značajan broj korisnika drugih opioida, na primjer Finska (buprenorfin) ili Estonija (fentanil).

(HR)
Prema rezultatima istraživanja „Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske“ (2011.) životna prevalencija uzimanja heroina na uzorku od 4.756 ispitanika je iznosila 0,4% i to najviše u dobnoj skupini 35-44 godina.
Prema „Istraživanju kvalitete života studenata“ (ERF, 2014) životna prevalencija konzumiranja heroina je iznosila 0,4%, dok u proteklih godinu dana 0,7% što znači da spada u najmanje korištenu vrstu droge među studentima.

Prema podacima iz Izvješća o osobama liječenim zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u Hrvatskoj u 2014. godini (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2014.), prema glavnom sredstvu uporabe liječeno je 5.933 osoba od heroina, najviše dobne skupine 35-39 godina i zatim 30-34.

Heroinske smjese zaplijenjene u 2014. godini najčešće su sadržavale primjese analgoantipiretik paracetamola i psihostimulans kofeina, rjeđe šećere saharozu i laktozu, šećerni alkohol manitol te tragove anksiolitik diazepama i fungicida griseofulvina. Kvantitativnim vještačenjem obuhvaćeno je 97 predmeta s ukupno 350 uzoraka, pri čemu je minimalni udio heroinske baze iznosio 0,4%, maksimalni 61% i prosječni 14,5%. Od 97 predmeta, njih 35 s ukupno 48 uzoraka se odnosilo na količine do 1 grama tzv. „ulične doze“. U tim slučajevima minimalni udio heroinske baze je iznosio 0,4%, maksimalni 18,5% i prosječni 9,9% (Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, 2014).

Prema broju zaplijenjenih droga u 2014. godini, heroin  se nalazi na drugom mjestu nakon marihuane, i to najviše u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Vukovarsko-srijemskoj,  Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. S obzirom na 2013. godinu bilježi se znatno povećanje zaplijene (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2014).
Prema istraživačkom projektu „Dostupnost i cijene legalnih i ilegalnih droga u Republici Hrvatskoj“ (Doležal, 2013) na uzorku od 582 ispitanika u 2012. godini heroin 25,1% smatra lako dostupnom drogom, 14,6% potpuno dostupnom i 15,8% vrlo lako dostupnom, dok 22,1% teško dostupnom drogom. S obzirom da su većinu uzorka činili dugogodišnji ovisnici, ovi podaci nisu bili iznenađujući. Što se tiče mlade populacije, kao što je bilo provedeno „Istraživanje kvalitete života studenata“ (ERF, 2014) percepcija dostupnosti heroina je bila najmanja s obzirom da je 93,1% studenata izjavilo da bi vrlo teško ili teško došlo do takve droge.
Prema „Kvantitativnom određivanju odabranih urinarnih biomarkera ilegalnih droga u otpadnoj vodi grada Zagreba“ (Terzić, 2012) koje je proveo Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, pokazalo se da heroin spada na trećem mjestu prema stopi potrošnje 55±2g/dan, no usporedivši podatke s 2009. i 2011. uočen je pad potrošnje heroina.