Halucinogeni

LSD, Pejotl, Psilocibin i PCP

Halucinogene smjese koje pronalazimo u nekim biljkama i gljivama upotrebljavaju se stoljećima uglavnom vezano uz religijske rituale. Gotovo svi halucinogeni u sebi imaju nitrogen te se klasificiraju kao alkaloidi.

Mnogi halucinogeni imaju kemijsku strukturu sličnu prirodnim neurotransmiterima (kao što je naprimjer acetilkolin, serotonin ili katekolamin). Iako još uvijek nismo upoznati s konkretnim mehanizmom razvijanja posljedica uporabe halucinogena istraživanja pokazuju kako ove droge barem djelomično interferiraju s aktivnošću neurotransmitera ili se vežu na njihove receptore.

Četiri najčešća tipa halucinogena:

LSD (d-lysergic acid diethylamide) je jedna od najpoznatijih kemikalija koje utječu na promjenu raspoloženja. Otkrivena je 1938. godine i proizvodi se iz lizerginske kiseline koju možemo pronaći u ergotu, gljivici koja raste na raži i drugim žitaricama.
Pejotl mali beskičmeni kaktus u kojem je glavni aktivni sastojak meskalin. Ovu biljku su koristili domoroci u sjevernom Meksiku i na jugozapadu SAD-a kao dio religijskih ceremonija. Meskalin se također može proizvesti pomoću kemijske sinteze.
Psilocibin (4-phosphoryloxy-N,N-dimethyltryptamine) se dobiva iz nekoliko tipova gljiva koje su tipične za tropske i suptropske dijelove južne Amerike, Meksika i SAD-a. Te gljive najčešće imaju manje od pet posto psilocibina te također tragove psilocina, druge halucinogene supstance.
PCP (phencyclidine) je razvijen 1950-tih kao intravenski anestetik. Njegova uporaba kao anestetika je ukinuta zbog ozbiljnih posljedica koje izaziva.

Kako se konzumiraju?

Razlozi uvođenja halucinogena u ritualne ili spiritualističke tradicije jednaki su razlozima propagande halucinogena kao droge za zlouporabu. Važno je spomenuti da su učinci halucinogena veoma različiti od učinaka drugih droga te su veoma promjenjivi i nepouzdani.

Dovode do različitih učinaka kod različitih ljudi u različito vrijeme. Razlog tome su značajne razlike u količini i sastavu aktivne smjese, osobito kod halucinogena koje se dobivaju od biljaka i gljiva. Upravo zbog njihove nepredvidive prirode uporaba halucinogena može biti osobito opasna.

LSD se prodaju u tabletama, kapsulama i povremeno u tekućem obliku te se prema tome najčešće konzumira oralno. LSD se često dodaje apsorbirajućem papiru koji se nakon toga dijeli na dekorativne papire, pri čemu je svaki papir ekvivalentan jednoj dozi. Iskustva uporabe, koja se često opisuju kao „putovanja“ („trips“) su duga te završavaju nakon otprilike 12 sati.
Pejotl: dijelovi vrhova pejotl kaktusa, koji se često naziva kruna, režu se iz korijena te suše. Uglavnom se žvaču ili se namoče u vodu kako bi proizveli psihoaktivnu tekućinu. Halucinogena doza meskalina je oko 0,3 to 0,5 grama i efekti traju oko 12 sati. Ekstrakt kaktusa je veoma gorak te ga stoga neke osobe preferiraju pripremiti kao čaj tako što ga puste da vrije nekoliko sati.
Psilocibin: Gljive koje u sebi imaju psilosibin su dostupne svježe ili osušene te se konzumiraju oralno. Psilocibin (4-phosphoryloxy-N,N-dimethyltryptamine) i njegov biološki aktivni oblik psilocin (4-hydroxy-N,N-dimethyltryptamine) ne mogu biti inactivated by cooking or freezing preparations. Stoga oni se mogu skuhati kao čaj ili dodati nekoj drugoj hrani kako bi se prekrio njihov gorak okus. Efekti psilocibina koji će se početi pojavljivati 20 minuta nakon konzumiranja traju otprilike šest sati.
PCP je bijeli kristalni prah koji je lako topljiv u vodi ili alkoholu. Ima specifičan gorak okus. PCP se može lagano pomiješati s bojama te se često prodaju na ilegalnom tržištu droga u različitim oblicima poput tableta, kapsula i obojanog praha te se on kao takav može šrkati, pušiti ili konzumirati oralno. Za pušenje PCP se često aplicira na lisnati materijal poput mente, peršina, origana ili marihuane. Ovisno o tome u kolikoj je količini te na koji način konzumiran efekti PCP-a traju otprilike 4-6 sati.

Kako utječu na mozak?

LSD, pejotl, psilocibin i PCP su droge koje uzrokuju halucinacije koje veoma iskrivljuju ljudsku percepciju stvarnosti. Pod utjecajem halucinacija ljudi vide slike, čuju zvukove i osjećaju podražaje koji se čine stvarnim no zapravo nisu. Neki halucinogeni dovode do naglih jakih promjena raspoloženja.

Do učinaka uporabe LSD-a, pejotla i psilocibina dolazi zbog poremećaja interakcije između živčanih ćelija i neurotransmitera serotonina. Raspoređen kroz mozak i leđnu moždinu, serotonin je uključen u kontrolu sistema ponašanja, percepcije i regulacije koji uključuju raspoloženje, glad, temperaturu tijela, seksualno ponašanje, kontrolu mišića i percepciju senzora. S druge strane PCP uglavnom djeluje kroz receptor glutamat u mozgu koji je važan za percepciju boli, reakcije na podražaje iz okoline te na učenje i memoriju.

Ne postoje strogo kontrolirana istraživanja o efektima halucinogena na ljudski mozak, no objavljena su neka manja istraživanja i nekolicina izvještaja o pojedinim slučajevima konzumiranja halucinogena.

LSD: Pri konzumiranju LSD-a promjene u osjetima i osjećajima su mnogo intenzivnije nego promjene u fizičkim reakcijama. Konzument može istovremeno osjećati nekoliko različitih emocija ili može doživjeti brzo promjene emocija od jedna prema drugoj. Ukoliko se konzumira dovoljno velika količina droge može doći do deluzija i vizualnih halucinacija. Osjećaji konzumenta za vrijeme te za samog sebe se mijenjaju. Iskustva „prelaze“ kroz različita osjetila te daju konzumentima osjećaj da mogu čuti boje i vidjeti zvukove. Te promjene mogu biti zastrašujuće te mogu izazvati paniku. Neki konzumenti LSD-a iskusili su ozbiljne zastrašujuće misli i osjećaje očaja, osjećaj da gube kontrolu ili strah da gube razum i strah od smrti.

Konzumenti LSD-a mogu također iskusiti „Flashbacks, koji se događaju iznenada, često bez upozorenja, te to njih može doći unutar nekoliko dana ali i godinu dana kasnije nakon uporabe LSD-a. Kod konzumenata „flashbacks“ mogu dovesti do značajne žalosti ili mogu umanjiti socijalno ili profesionalno funkcioniranja. To je stanje poznatno kao HPPD. Većina konzumenata LSD-a dobrovoljno prestaje ili prekida upotrebu kroz neko vrijeme. LSD se ne smatra drogom koja stvara ovisnost. Unatoč tome, konzumiranje LSD-a stvara toleranciju na njega što dovodi do toga da konzumenti te droge moraju neprestano povećavati dozu kako bi postigli intoksikaciju koju su imali tijekom ranijih konzumiranja. S obzirom da je riječ o drogi s nepredvidivim posljedicama to je veoma opasno.

Pejotl: The long-term residual psihološke i kognitivne posljedice meskalina, glavnog aktivnog sastojka pejotla, su slabo istražene. Nedavna istraživanja nisu pronašla dokaze psihičkog ili kognitivnog nedostataka među Indijancima koje redovito konzumiraju pejotl u svojim religijskim obredima. No potrebno je spomenuti da se ovi nalazi ne mogu generalizirati na one koji često konzumiraju drogu u rekreacijske svrhe. Konzumenti pejotla također mogu iskusiti „flashbacks-ove“.

Psilocibin: Aktivna smjesa u „magičnoj“ psilocibin gljivi ima svojstva nalik LSD-u i dovodi do promjena u autonomnim funkcijama, refleksima motorike, ponašanju i percepciji. Psihološke posljedice psilocibina mogu uključivati halucinacije, promijenjenu percepciju vremena te nesposobnost razlikovanja fantazije i stvarnosti. Također može doći do paničnih reakcija i psihoze pogotovo ukoliko konzument uzme veliku dozu. U nekim slučajevima uočene su dugoročne posljedice poput „flashback-ova“, rizik od psihičkih bolesti, oštećeno pamćenje te tolerancija na drogu.

PCP: Upotreba PCP-a kao dozvoljenog anestetika kod ljudi ukinuta je 1965. godine iz razloga što su pacijenti postali nervozni, sumanuti i iracionalni dok su se oporavljali od posljedica anestetika. PCP je „disocijativna droga“ što znači da iskrivljuje percepciju vida i sluha te stvara osjećaj odvojenosti (disocijacije) od okoline i samoga sebe. Kada se prvi put pojavio kao ulična droga tijekom 1960-tih PCP je ubrzo dobio reputaciju kao droga koja izaziva loše reakcije te da konzumiranje nije vrijedno rizika. Unatoč tome, neki konzument nastavljaju upotrebljavati PCP zbog osjećaja snage, moći i neranjivosti koji u njima izaziva no i zbog osjećaja tuposti koje PCP stvara. Neki od nepovoljnih psiholoških efekata koji su prijavljeni: simptomi koji oponašaju shizofreniju kao što su sumanutost, halucinacije, paranoja, dezorijentirane misli i osjećaj distanciranja od vlastitog okruženja; promjene raspoloženja (simptomi anksioznosti); gubitak pamćenja, poteškoće u govoru i razmišljanju, depresija, gubitak težine (ovi simptomi mogu biti prisutni i godinu dana nakon prestanka konzumiranja); stvaranje ovisnosti.

Koje su ostale posljedice na zdravlje?

Neugodni štetni učinci nastali konzumiranjem halucinogena nisu rijetki. Razlog tome može biti velik broj psihoaktivnih sastojaka u bilo kojem obliku halucinogena.

LSD: Efekti koje izaziva LSD ovise prvenstveno o količini koja se konzumira. LSD izaziva proširenost zjenica, povisuje tjelesnu temperaturu te povisuje otkucaje srca i krvni pritisak. Također može uzrokovati pojačano znojenje, gubitak apetita, nesanicu, suhoću usta i drhtavicu.
Pejotl: Njegovi efekti mogu biti slični onima kod LSD-a, uključujući povećanu tjelesnu temperaturu te otkucaje srca, nekontrolirane pokrete (ataksija), pojačano znojenje i ushićenost. Aktivni sastojak meskalin također može biti povezan, u minimalno jednom izvještaju, s fetalnim abnormalnostima.
Psilocibin: Može dovesti do relaksacije mišića ili slabosti, ataksije, proširenja zjenica, mučnine, povraćanja i mamurluka. Osobe koje zlouporabljuju psilocibin gljive također su u riziku od trovanja ukoliko se neka od mnogobrojnih vrsta otrovnih gljiva netočno identificira kao psilocibin gljiva.
PCP: U niskim do umjerenim dozama psihološki efekti PCP-a uključuju blagi porast brzine disanja i izraženi porast krvnog pritiska i pulsa. Disanje postaje plitko, te se mogu pojaviti ushićenost i obilno znojenje, generalna utrnulost ekstremiteta i gubitak mišićne koordinacije.

U većim dozama krvni pritisak, puls i brzina disanja opadaju. To može biti praćeno mučninom, povraćanjem, zamagljenim vidom, kolutanjem očiju, slinjenjem, gubitkom ravnoteže i vrtoglavicom. Konzumenti PCP-a su često dovedeni na hitnu službu zbog predoziranja ili zbog ozbiljnih nepovoljnih psiholoških efekata. Dok su inotksinirani, konzumenti PCP-a mogu postati nasilni ili suicidalni te stoga mogu predstavljati opasnost za samog sebe ali i za druge. Velika doza PCP-a može također prouzrokovati napade, komu ili smrt (iako je smrt češće rezultat slučajno ozljeđivanja ili samoubojstva za vrijeme intoksikacije PCP-om). PCP može također imati sedativni efekt te u interakciji s drugim depresantima centralnog živčanog sustava poput alkohola i benzodiazepina može dovesti do kome.

Prevalencija

(EU)

Halucinogene gljive

Gljive koje sadrže psilocibin i psilocin uglavnom pripadaju rodu Psilocybe, Panaeolus i Copelandia, a ima ih više od 50 vrsta. Procjena prevalencije kod uporabe halucinogenih gljiva među mladima (od 15 do 34 godina) varira u rasponu između 0,0% i 2,2%. Zbog niske prevalencije, pitanja o korištenju halucinogenih gljiva se nisu rutinski uključila u ankete općeg stanovništva.
Prema ESPAD istraživanja iz 2011. životna prevalencija uporabe halucinogenih gljiva među učenicima od 15 do 16 godina je u rasponu od 1% do 7% među članice zemlje EU i Norveške., s time da je kod Češke iznosila 7%.

LSD

Među mladim osobama (od 15 do 34 godina), životna prevalencija uporabe LSD-a varira od zemlje do zemlje 0,1%-5,4%. Prošle godine uporaba LSD-a u ovoj dobnoj skupini se kretala od 0% do 1,7%. Životna prevalencija LSD-a (ili uporaba drugih halucinogena, osim halucinogenih gljiva) među 15-16-godišnjim učenicima je varirala u rasponu od 1% do 5% među članice zemlje EU i Norveške prema ESPAD istraživanja iz 2011. godine, s time da je samo Češka prijavila razinu prevalencije od 5%.

(HR)
U Hrvatskoj nisu provedena istraživanja vezana specifično uz halucinogene gljive, no ima podataka o LSD-u. Prema rezultatima istraživanja „Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske“ zabilježena je životna prevalencija LSD-a od 1,4%, što ovu drogu svrstava u jako nisku stopu uporabe, no kod prevalencije mlade populacije (15-34 godina) zapažen je nešto veći pomak od 2,4%, s time da je taj iznos najviše zastupljen u dobi 25-34.
Prema „Istraživanju kvalitete života studenata“ (ERF, 2014) životna prevalencija LSD-a je iznosila 2,6%, u posljednjih godinu dana 0,7% i mjesec dana 0,1%.

Broj liječenih u RH

Prema podacima iz Izvješća o osobama liječenim zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u Hrvatskoj u 2014. godini (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2014.), ukupan broj osoba liječenih od halucinogenih droga je iznosio četiri, s time da je LSD koristilo troje, i to od 15-24 dobne skupine.

Čistoća

Kvantitativnim vještačenjem LSD-a u obliku markica je pronađen u šest predmeta s ukupno 412 uzoraka, pri čemu je minimalna količina LSD-a po markici iznosila 28μg, maksimalna 66μg i prosječna 37μg. Psilocin/psilocibin je zaplijenjen u 18 predmeta s ukupno 29 uzoraka, pri čemu je minimalni udio droge bio 0,2%, maksimalni 0,8% i prosječni 0,5% (Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, 2014).

Dostupnost u RH

Prema podacima za 2014. godinu o količini zaplijeni droga na području Republike Hrvatske, LSD se najviše zabilježio u Karlovačkoj županiji. S obzirom na 2013. zabilježen je znatan porast u zapljenama na području RH (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2014).
Prema „Dostupnosti i cijene legalnih i ilegalnih droga u Republici Hrvatskoj“ (Doležal, 2013) podaci su pokazali da 80,6% ne zna gdje bi nabavilo LSD, dok 8,9% smatra potpuno, vrlo lakom ili lako dostupnom drogom. Prema mjestu nabave, najviše ispitanika ga dobavlja preko dilera (69,2%).
Prema „Istraživanju kvalitete života studenata“ (ERF, 2014), 62,6% studenata smatra LSD vrlo teško i 24,6% teško dostupnom drogom, dok 3,7% vrlo lakom i 9,1% lako dostupnom drogom. Kod pitanja gdje se može nabaviti, najviše ih je odgovorilo u javnim prostorima zatvorenog tipa (klub, kafić), a zatim javnim prostorima otvorenog tipa (park, ulica) te kod dilera u kući.