Prevencija zlouporabe droga

Nova klasifikacija prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji koncept primarne, sekundarne i tercijarne prevencije predložena je 1994. godine. Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je razina "filtra" koji se primjenjuju za pripisivanje rizika.

Za univerzalnu prevenciju filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik). U većini europskih zemalja provode se programi univerzalne prevencije u obliku medijskih kampanja s ciljem promicanja zdravlja, obiteljski orijentirani programi te preventivni programi utemeljeni na politici lokalne zajednice.

Za selektivnu prevenciju filtri su socijalni i demografski pokazatelji povezani uglavnom s grupama: marginalizirane etničke manjine, mladi u depriviranim okruženjima, mladi prijestupnici, rizične obitelji, dakle prilično “sirov” filtar. Programi selektivne prevencije koji se provode u zemljama EU-a usmjereni su na rizične skupine i uglavnom su zasnovani na aktivnostima vježbanja životnih vještina.

Za indiciranu prevenciju, pak, rizični pojedinci trebaju imati "dijagnozu", dakle rizično stanje, primjerice poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), koje visoko korelira s kasnijom pojavom ovisnosti.

Navedenu klasifikaciju prihvatio je i Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama te ostale europske institucije koje djeluju na području prevencije ovisnosti.

Bez obzira na navedene podjele i stupnjeve rizika, treba kontinuirano raditi na edukaciji cijele populacije o štetnosti i utjecaju droga, te socijalno-zdravstvenim posljedicama zlouporabe droga u društvu.

Iznimne napore potrebno je uložiti u rano otkrivanje rizičnih skupina djece i mladih te onih koji potječu iz rizičnog obiteljskog i socijalnog okruženja ili pak onih koji pokazuju poremećaje u ponašanju i započeli su s konzumiranjem sredstava ovisnosti, a kako bi se spriječila daljnja zloporaba tih sredstava i pojava ovisnosti.

Svi programi prevencije trebaju biti strukturirani po tzv. logičkom modelu koji u sebi uključuje procjenu stanja u lokalnoj zajednici, teorijske osnove iz kojih proizlaze hipoteze za planiranje mjera iz programa, sastavnice i sadržaj programa, ciljeve programa, indikatore i rezultate evaluacije.
 

Prevencija zlouporabe droge u Republici Hrvatskoj  

Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno –  obrazovnom  sustavu, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od 2010. do 2014. godine, donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 04. lipnja 2010. godine.

Nacionalni program je prvi dokument koji objedinjuje preventivne strategije i koji ima za glavni cilj suzbijati i sprječavati pojavu svih oblika ovisnosti među djecom i mladima te rizično ponašanje djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti, što uključuje prevenciju ovisnosti o drogama, alkoholu, pušenje, Internetu, klađenju i druge vrste ovisnosti kod djece i mladih.

Sadržaj Nacionalnog programa čine:
  • programi prevencije ovisnosti za djecu predškolske dobi i djecu školske dobi,
  • programi prevencije ovisnosti za studente visokih učilišta,
  • program prevencije ovisnosti  za djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi,
  • evaluacijski kriteriji za preventivne programe, te
  • standardi prevencije ovisnosti kojima je cilj unaprjeđenje preventivne strategije u Republici Hrvatskoj.

Nacionalni program sadrži i dodatak o Standardima učinkovite prevencije ovisnosti i evaluacije u kojem su opisana stručna i znanstvena načela i standardi za izradu programa prevencije ovisnosti i evaluacije koji imaju za cilj pomoći edukatorima i nositeljima školskih preventivnih programa u osmišljavanju i provedbi programa prevencije ovisnosti.