Preventivne intervencije

Definicije

Intervencijski spektar (prema Mrazek, Haggerty,1994) u području prevencije razlikuje: univerzalne, selektivne i indicirane preventivne intervencije.

Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je razina "filtra" koji se primjenjuju za pripisivanje rizika.

Za univerzalnu prevenciju, filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik).

Za selektivnu prevenciju, filtri su socijalni i demografski pokazatelji povezani uglavnom s grupama, dakle prilično "sirov" filtar:

U praksi, aktivnosti univerzalne prevencije usmjerene su na legalna sredstva ovisnosti (alkohol, duhan i sl.) i ilegalne droge zajedno, a mjere usmjerene isključivo prema ilegalnim drogama su vrlo rijetke.

Glavni cilj takve prevencije je uglavnom sprječavanje ili odgađanje početka uzimanja legalnih sredstava ovisnosti, jer njihovo ranije ili pojačano uzimanje je najznačajniji faktor rizika za kasnije uzimanje i probleme s ilegalnim drogama. Upotreba duhana i alkohola znatno ovisi o kulturi i normama društva, prihvatljivosti uzimanja i dostupnosti određene tvari.

Slijedom navedenog, strategije okruženja podrazumijevaju preventivne mjere koje djeluju na razini socijalnih, službenih i kulturnih normi koje su u vezi s alkoholom, duhanom i također kanabisom. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.

Univerzalna prevencija usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo).
Cilj joj je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Programi univerzalne prevencije su namijenjeni velikim grupama bez prethodnog utvrđivanja stanja mogućeg rizika zlouporabe. Svi članovi populacije imaju jednak generalni rizik za zlouporabu, iako rizik može znatno varirati među pojedincima.

Selektivna prevencija usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima. Vodeća prednost usmjeravanja na rizične skupine je ta što one već postoje i jasno su identificirane, međutim, pri ovim intervencija potreban je poseban napor kako bi se izbjegla stigmatizacija te kako bi se implementirala preventivna strategija koja će dovesti do poželjnih rezultata.

Indicirana prevencija je usmjerena na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl) ili, uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost), te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima.

Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno biti sprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjila učestalost i spriječilo "opasno" uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).

Strategije okruženja su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, fizičkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga.

Ovo stajalište uzima u obzir činjenicu kako pojedinci ne započinju sa zlouporabom tvari isključivo na temelju individualnih karakteristika. Točnije, oni su pod utjecajem niza složenih čimbenika u okolini, poput onog što okolina smatra normalnim, očekivanja ili prihvaćanja u zajednici u kojoj žive, pravila i zakoni njihove države, javne poruke kojima su izloženi, dostupnost alkohola, duhana i ilegalnih droga. Zbog toga što se zlouporaba droga promatra kao rezultat cjelokupnog sistema, logično je da strategije okruženja ciljaju na zajednicu općenito.

U stvarnosti, strategije okruženja često uključuju nepopularne komponente, kao što su kontrola tržišta ili prisilne mjere (reguliranje dobne granice, ograničenja i zabrane u svezi duhana). One, dakle, zbog svojeg "izazivanja" kulturnih ograničenja imaju važnu mogućnost za društvenu raspravu u cilju razumijevanje društva i javnog zdravstva.

Konzumacija droga kao ponašanje je neovisno o legalnom statusu tvari i gotovo sve mjere prevencije u Europi navedeno uzimaju u obzir kada pokrivaju legalne i ilegalne tvari u preventivnim mjerama. Strategije okruženja – bez obzira što se pretežno usmjeravaju na legalna sredstva ovisnosti – su važne zbog cijelog djelokruga prevencije, budući da je u mnogim zemljama rano i rasprostranjeno uzimanje alkohola i cigareta povezano s uzimanjem ilegalnih droga.

Mnoge strategije okruženja su uključene na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.